Imam osjećaj da taj Fiji nikada neću moći isčistiti iz sistema! U pozitivnom smislu naravno. Kujem planove kako da se vratim. Čak sam se spreman odreči svetog ljetovanja na Jadranu za još jedan fiks Fijia. Teško mi je u stvari reči što me to toliko fasciniralo. Nema tu jedna stvar. Priroda je predivna, tropi sa primjesom đunglastih predjela južne amerike. Boje su intenzivnije, možeš ih opipati, namirisati (iako ako ste kao ja navikli na mirise mora onda Fiji nema mirisa). Svaki zeleni izdanak od trave do drveta cvate a cvijeće je intenzivnih crvenih, narančastih, žutih, toplih terracota i sličnih boja. Nema pastelnih pa nisam bila traumatizirana losos rozim i pistacio zelenim i sličnim.

Manjak prekrasnih plaža, tu ipak Karibi vode i to sa velikom prednosti, nadomještaju koraljni grebeni i podmorski životići u jednako tako intenzivnim bojama kao i iznad vode. električno plave zvijezde, ribice i ogromni svjetleči planktoni! Ribe možda i nisu toliko šarene kao na nekimm drugim dijelovima svijeta ali su zato neobičnih oblika, veličina, imaju peraje na neobičnim mjestima...brrr zvučim kao oni likovi iz one emisije More!

ctrl+alt+del - restart

Fiji je eto tako jednostavo zemlja koja me ostavila bez riječi. Čak i te neke sitnice koje kao nisu štimale ili koje nisu jednako prekrasne kao npr to cijeće koje cvate po svukud čovjek zaboravi kad vidi ljude i osjeti atmosferu zemlje. Priznajem čak sam i ja hodala okolo sa hibiskusom u kosi! Sa ogrlicom od školjkica, koju sam onda naravno uzgubila a još i sada nosam na ruci narukvice od kokosa i bambusa od kojih jedna ima cvijetak nježno ljubičaste boje. I ne dam se. Ak' to skinem onda će me napustiti Fidžijanski duh a to tak nije fora. Nadam se da me ni povratak u jesensku lijepu našu neće strefiti i da ću još malo ostati na Fiji time. Ipak ovaj ljigi ljigi feeling ima svog šarma! For a while at least!